Ja sam mama koja već više od dva desetljeća živi ADHD – ne iz knjiga, nego iz stvarnog života. Moj sin ima ADHD, a ja sam s njim prošla sve faze: od prvih sumnji, preko dijagnoza, terapija, psihologa i psihijatara, do svakodnevnih borbi koje se ne vide izvana.
Prošla sam godine nesigurnosti, iscrpljenosti, preispitivanja i pokušaja da razumijem kako mu olakšati život u svijetu koji često nema strpljenja za njegov način funkcioniranja. I iako je prošlo 21 godinu, i dalje učim, istražujem, pitam, padam i dižem se – jer on to zaslužuje.
Pišem jer znam kako izgleda kad se osjećaš izgubljeno. Pišem jer znam koliko je teško kad ti nitko ne objasni što se zapravo događa. Pišem jer znam koliko je važno čuti: “Nisi sama.”
Ovaj blog postoji zato da podijelim ono što bih voljela da je netko podijelio sa mnom prije 20 godina – stvarne priče, stvarne izazove i stvarna rješenja. Bez uljepšavanja, bez teorije, bez osuđivanja. Samo život mame i djeteta s ADHD‑om.
Ako si i ti u toj priči – dobrodošla. Ovo je i tvoje mjesto.