Danas je bio težak i emotivan dan za mog ADHD sina. Ponekad izvana izgleda kao “preosjetljivost”, “ispad” ili “pretjerana reakcija”, ali iza toga se često krije umor, preopterećenost, unutarnja borba i srce koje pokušava izdržati više nego što drugi vide.
Kao roditelj, učim da u takvim trenucima mom djetetu najviše ne trebaju kritike, nego mir, razumijevanje, zagrljaj i osjećaj da je sigurno čak i kada mu je teško. Djeca s ADHD-om često ne trebaju da ih prvo ispravljamo, nego da ih prvo vidimo, čujemo i smirimo.
I zato danas biram nježnost. Ne biram savršenstvo, nego povezanost. Ne gledam samo ponašanje, nego i emociju iza njega. I podsjećam i sebe i njega: teško ti je, ali nisi sam. Proći će i ovo, a mama je tu.